Input:

Plaćanje komunalne naknade i poreza na kuće za odmor

20.5.2024, , Izvor: Verlag Dashöfer

2024.10.1.1 Plaćanje komunalne naknade i poreza na kuće za odmor

Iva Uljanić Škreblin, mag. oec., ovlaštena porezna savjetnica

Imovinski porezi odnosno porezi na imovinu ili usko gledano porezi na nekretnine, česta su tema u javnosti kada god se spominju potrebne izmjene poreznog sustava i poreznih politika. U Hrvatskoj se trenutno primjenjuju od imovinskih poreza: porez na promet nekretnina i porez na kuće za odmor, porez na cestovna motorna vozila i porez na plovila. Od svih navedenih, samo je porez na promet nekretnina transakcijski porez, odnosno primjenjuje se tek kada dođe do otuđenja nekretnine i porez plaća stjecatelj (u pravilu kupac). Bilo je unazad desetak godina i prijedloga da se umjesto komunalne naknade uvede porez na nekretnine, međutim do trenutka pisanja ovog teksta to se još uvijek nije primijenilo.

Porez na kuće za odmor lokalni je porez, propisan Zakonom o lokalnim porezima i prihod je jedinica lokalne samouprave te se ne primjenjuje u svim gradovima i općinama, a ni kod onih kod kojih se primjenjuje nisu isti iznosi poreza. Naime, člankom 20. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", br. 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.; u daljnjem tekstu: ZLP) propisano je da jedinice lokalne samouprave mogu uvesti sljedeće poreze:

- porez na potrošnju,

- porez na kuće za odmor i

- porez na korištenje javnih površina.

Prema odredbama članaka 25. – 28. i članka 49. ZLP-a obveznici plaćanja poreza na kuće za odmor su pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, pri tome se "kućom za odmor" smatra:

- svaka zgrada ili

- dio zgrade ili

- stan,

a koji se koriste povremeno ili sezonski. Iznimka su gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora. Također, iznimno, porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres) te starosti i trošnosti, kao ni na kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice te na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina, što je propisano odredbama članka 27. ZLP-a.

Slijedom navedenog, može se zaključiti da nekretnina koja služi vlasniku za stalno stanovanje ne podliježe plaćanju poreza na kuće za odmor. Međutim, prema mišljenju Središnjeg


 Pošaljite nam povratnu informaciju
Što mislite o našem portalu?
Vaša poruka je uspješno poslana.
Input: